Lekcije iz empatije: Kako odgojiti dijete velikog srca
Odgojiti pametno i sposobno dijete naš je temeljni cilj, ali odgojiti dobrog čovjeka naša je najvažnija misija.
Često se pitamo kako točno posijati sjeme suosjećanja. Najjednostavniji odgovor je da nam ne trebaju složeni psihološki trikovi. Potrebno je samo osvijestiti da dobrota nije urođeni talent, već navika koju njegujemo iz dana u dan.
Večernji ritual: Fokus na dobro
No, kako točno izgraditi tu naviku? Početak možemo postaviti sasvim neprimjetno – u mirnim minutama navečer prije spavanja.
Umjesto uobičajenih pitanja poput „Jesi li pojeo ručak?“ ili „Što ste se igrali u vrtiću?“, pokušajmo promijeniti fokus. Pitajmo dijete: „Kome si danas pomogao? Koga si uspio razveseliti?“. Takav razgovor uči dijete da promišlja o svojim postupcima kroz prizmu brige za druge te da razloge za ponos traži ne samo u osobnim uspjesima, već i u pomaganju drugima.
Montessori pravilo: Djela su glasnija od riječi
Koliko god razgovori bili sadržajni, sami po sebi nisu dovoljni. Da bi empatija pustila korijenje, potrebna su joj stvarna djela.
Još je Maria Montessori naglašavala važnost uključivanja djece u stvarne aktivnosti koje zahtijevaju stalnu brigu. Ne u teoriji, nego u praksi:
- Izrada hranilica za ptice tijekom zime;
- Briga o napuštenim životinjama;
- Pomaganje starijim susjedima s vrećicama iz trgovine.
Upravo u tim naizgled sitnim trenucima gradimo karakter djeteta. Kroz takve jednostavne, ali značajne postupke širimo njegove horizonte. Mali čovjek počinje primjećivati ljude oko sebe, prepoznavati tuđe potrebe i shvaćati da njegovi postupci imaju stvarnu važnost te da mogu promijeniti nečiji dan. Tako njegovo srce postupno postaje bolje i otvorenije prema svijetu.
Mi u Vivabooku duboko vjerujemo da je razvoj djeteta cjelovit proces. Kao što neurogimnastika u našim vježbenicama trenira um i gradi nove neuronske veze, tako i mala dobra djela treniraju emocionalnu inteligenciju. Jer djeca koja su uistinu spremna za budućnost posjeduju britak um, ali i veliko srce.
