Prednosti dosade: Kako djeca otkrivaju vlastiti svijet
Kao roditelji često osjećamo unutarnji poriv da ispunimo svaku slobodnu minutu svoje djece. Kada čujemo ono dobro poznato „Dosadno mi je!“, odmah se bacamo na predlaganje igara, vađenje novih slagalica ili osmišljavanje aktivnosti. Radimo to s najboljim namjerama, ali često zaboravljamo nešto vrlo važno: da bismo mi imali svoje vlastito, osobno vrijeme, dijete mora naučiti upravljati svojim.
Svaki čovjek treba svoju vlastitu „orbitu“ – svoje interese, svoje aktivnosti i svoj prostor za samoću. A naša djeca nisu iznimka.
Zamka stalne zabave
Vrlo je lako umiješati se kada primijetimo da mališan besciljno luta po sobi. No, ako stalno igramo ulogu animatora, oduzimamo mu priliku da djeluje samostalno. Ako uvijek eliminiramo dosadne trenutke, dijete neće naučiti otkrivati zanimljive stvari unutar sebe.
Tako neprimjetno stvaramo jedan suvremeni paradoks. Budući da je dijete naviklo da mu netko drugi uvijek organizira vrijeme, u trenutku kada se mi povučemo, ono se nađe potpuno bespomoćno pred nastalom tišinom. Lišeno vještine da osmisli vlastitu igru, logično poseže za najlakšom zamjenom – digitalnim uređajima. Njegova se „orbita“ jednostavno odbija pokrenuti bez snažne i bučne vanjske stimulacije. Upravo zato je ključno prekinuti taj ciklus prije nego što ekran postane jedini spas.
Rješenje nije žuriti s još jednom igrom koju smo mi smislili. Potrebno je samo skloniti uređaje i pustiti dijete da samo prođe kroz početnu nelagodu koju dosada kod djece prirodno donosi.
Dosada nije problem, već početna točka
Dosada nije greška u matrici koju moramo hitno popraviti. To je pauza u kojoj se rađa inicijativa.
Upravo se u tim trenucima praznine pojavljuju najoriginalnije ideje. Igra se izmišlja iz ničega. Gradi se dvorac od jastuka. Razvija se ona neprocjenjiva vještina uživanja u vlastitom društvu. Dok smo mi zadubljeni u svoje poslove, dijete uči živjeti svoj život.
Kako reagirati sljedeći put?
Kada ponovno čujemo onaj teški uzdah i riječi „Dosadno mi je“, pokušajmo nešto drugačije. Nemojmo žuriti s ispunjavanjem te praznine, već:
- Ostanite u blizini i pokažite razumijevanje. Možete mirno reći: „Razumijem te. Čini se da još ne znaš čime bi se točno sada bavio.“
- Napravite korak unatrag. Ne spašavajte situaciju. Ne nudite gotovo rješenje. Dajte umu vremena da mu bude dosadno.
Ponekad se upravo u toj tišini rađa istinska kreativnost. A zajedno s njom neprimjetno se otvara i onaj prostor koji je nama potreban za nas same.
Mi u Nakladi Vivabook vjerujemo da je samostalnost najbolji trening za um. Kada dijete samo osmisli svoju aktivnost, ono gradi samopouzdanje i jača svoj karakter. A kada mu želimo ponuditi smislenu alternativu ekranima, tu su naše vježbenice za neurogimnastiku. One potiču koncentraciju, angažiraju obje ruke i pomažu malim istraživačima da se fokusiraju – sasvim sami, vlastitim tempom i s puno mašte.
